niti rečju, niti pjesmom, niti dodirom,
i dok se probam pošćenja držati,
ukradeš mi misli i strašću zaprljaš ih...
zatreseš mi srcence samo dok se sjetim,
lišća, grana i grančica, cvrkuta ptica...
i straha da nas neko ne spazi usred onoga
što doživljavali smo kao djeca... tada...
i skreneš me sa puta što odabrah
tako lako... tako bezgrešno... tanano...
bez obećanja, bez ičeg realnog...bez namere...
i čak bez cilja, vjerujem... i ipak uspiješ...
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire