nema te

nema te... a ja ne smijem na spavanje
ne bi li telefon zazvonio a da ga ja ne budem čula

još uvijek nema te... i dok ponoć je već davno prošla
moje srce još odzvonjava kao zvono londosko... 12 časova...

i dok tako nema te... moje oči te traže po mislima
ne bi li opipali koji smješak, makar on i lagan

i eto tako nema te... a ja ne mogu slagati da nisam sama
iako me ništa ne sprečava. ništa me ni ne tera...

i tako... dok nema te... meni tišina dosađuje
a ja se nadam... dosađivati bar na kratko tvojim mislima

nema te... sad je to više nego očigledno
tužno, bolno, za ne istrpeti... nema te... eto... tek tako...