a šta ako ne?
šta ako nije moglo...
a opet jeste.
i dan se isto tako
svojom ljepotom budi
dok lice što liči na tužno
koje u stvari nije...
ćeka razmatrajući
sve ove trenutke
što stvaraju red u tvojoj glavi...
i opet, kažem, ipak je teško
sve ovo uzeti, i šta...
ako mi ipak šapneš nešto
nešto od reči koje me...
podsete na... na tebe
ili na mene, ili na tebe...
ili na prošlost koja bila je
i koja se vratit neće...
možda se ipak nadjemo tu...
u snu, ili van njega,
možda čak i u obećanom kafiću.
svo vreme ovog sveta je ipak naše
i dlanovi dok se spajaju
ovako sa daljine...
i dok se na papiru stvaraju šare
sa kojima ćemo se uvijek tješiti
šapni mi ipak sad...
neke reči koje nikad nisam ja
čula prije. da me probude i podsete...
na one reči koje si htio prije
šapnuti mi... a ipak nisi.
Aucun commentaire:
Enregistrer un commentaire