pitam te

da li i ti smišljaš kao i ja...

dok trepavice ti se kao...

kao laseri tiho upućuju ka...

ka mojim ružičasto vrelim usnama...?

da li i ti prikrivajući tiho

smišljaš kako smišljavati i...

i kako ćeš na... naj naj način

ljubavnu klopku postaviti?

da li... reci mi samo da li..

i ti... samo mi reci... da li i ti

dok umorno se ispružuješ...

u zgodan kauč... samo reci...

da li se onda prisjećuješ one...

ne baš široke... više klupe nego kauča,

na kojem... na kojem se ja...

opustiti nisam smjela...?

i onda reci... kada se svega...

ili bar pola toga prisjetiš...

da li ćeš to nazvati prigušenom

strašću u mašti ko i drugi ili pak... ?

ili pak onim što osjećaš,

onim što pamtiš... onim čemu se...

čemu se tako detinjasto nadaš...

ima li smisla nazivati to ikako?