želim... od tebe

da mi daš priliku da te nasmijem,
u istom danu, bar jednom na doručku,
jedno triput na ručku,
i na večeri par puta ako se smije.

da me pustiš ući u tvoje želje,
da prodrem i da se slijem u njima,
da ti prodrem u miris, da postanem ti sjenka,
oko tebe kao zlatna prašina.

da me prihvatiš, shvatiš i želiš,
ne kao prvog dana, već kako to osjećaš,
da na tvoj vrlo normalni način
daš mi do znanja ko ti dođem ja.

da postaneš mi dijeo duha,
dijeo kose i nestašnih mi pogleda,
dijeo mojih dodira i ukusa,
dijeo svega... svega što ti se prihvata.

da me pustiš roditi ti djecu,
čitati im bajke i ljuljati ih,
i da me pustiš grditi ih blago
kada te budu iz čitanja uznemiravali.

da svaki put kad me se zažudiš,
a da me pri tom nema u blizini,
sjetiš se čarobne energije
što uz ove stihove ja sijem.

da mi budeš najbolji prijatelj,
bez stida, bez ustručavanja,
bez umora i bez pretvaranja,
da budeš čisto ti, veličanstven kao što jesi.

i da mi dozvoliš voljeti sve...
što je tvoje već, što ti pripada,
što te opisuje i izražava,
sve to što imaš i što drago ti je.